Prekidanje nastave tokom blokade
Prethodni segment: Osporavanje i odbrana protesta
Damjan: Neki profesori su pokušavali da održavaju predavanja, čak su zvali studente telefonom i pretili im da će dobiti minus ako se ne pojave na predavanjima. No, u svakom slučaju nisu bili baš mnogo uspešni. To je bilo najzabavnije, prekidanje nastave… Jao, bio je onaj profesor, koji je potajno uvodio pet šest studenata u učionicu 109 na prvom spratu. I svaki put, kao, nije hteo da prekine predavanje i pretio je jednom liku sa istorije: „Ti ćeš biti izbačen sa fakulteta!“. Uglavnom smo uletali unutra sa megafonom i tako prekidali predavanja.
Sanja: Ja mislim da su oni studenti unutra bili srećni što ih neko spasava.
Damjan: Pa naravno da su bili srećni, ali opet, nisu oni ni morali da dođu na predavanje. Kakvo je to predavanje dok traje blokada, ko to još radi?
Nikola: Uglavnom mi je ostalo u sećanju prekidanje kolokvijuma Senke Kovač. To je bilo potpuno spektakularno, a i snimano je sve kamerom. Najzanimljiviji utisak je opet ta njena arogancija.
Nije histerisala. Jednostavno nije mogla da veruje šta se događa i samo je ponavljala: „Kako vi smete da prekidate? Ko vam daje pravo? Ko vam daje pravo da to radite?“.
Postojale su dve priče: njena priča i priča studenata. Mi je ignorišemo i pričamo u megafon. I pričamo to što pričamo. I poručujemo to što poručujemo – studentima.
Mislim, većina njih nije ni htela da dođe na taj kolokvijum i neki od njih su nam i ukazali da ona održava kolokvijum, ali prosto nisu imali petlju da sami prekinu jer ih je ubeđivala da moraju da budu tu. I onda, potpuno zbunjeni, ne znaju šta da rade, gledaju nju – gledaju nas, da vide ko će da popusti, da ne prenagle. Neka devojka je prva ustala, prišla vratima i izašla. I onda je par njih poluzbunjeno krenulo da ustaje, gledajući u Senku Kovač.
Oni su gledali u nju, kako se njen autoritet ruši, ta moć i ta vlast. Oni su izlazili proporcionalno urušavanju njene moći i vlasti. Videli su da je ta moć samo u rečima. Ali, kad su izlazili bili su ogromni osmesi na njihovim licima. Kao da ih je neko poslao u neki logor i onda se ispostavilo da ne moraju tamo da odu, takav osmeh.
Nemanja: Prekidanje nastave je sastavni deo blokade. U nekim trenutcima je čak bilo i zabavno, ali je uglavnom bilo rutinski. Bilo je baš raznoraznih. Bilo je nekih asistentkinja koje su bile potpuno zbunjene. Njima nije bilo jasno šta se dešava. Što se tiče profesora bilo je nekih jako drčnih. Treba pohvaliti profesora Kozomaru koji nas je jedini od početka do kraja podržao. Možda nije bio jedini, ali je to čovek koji je došao za vreme blokade na fakultet i malo popričao sa nama, podržao nas.
Joca: Većina profesora ili uopšte nije prokomentarisala blokadu fakulteta ili je prokomentarisala totalno neutralno. Jednostavno, rekli su „Bila je blokada“, nisu imali nikakav komentar, spomenuli su da smo gubili predavanja, ali ništa više od toga… Možda nisu hteli da nam javno kažu svoj stav. Treba imati u vidu ispade jednog profesora sa istorije, Antonovića, koji je tokom blokade psovao majku studentima i pretio. Tužno je koliko su profesori postali odvojeni od studenata. Nema apsolutno nikakvog dubljeg kontakta koji treba da postoji. Ovo nije srednja škola. Čak i oni koji do sada nisu, počinju sve više da gledaju na svoj posao kao na posao pukog predavača. Skoro se u potpunosti izgubio taj osećaj ravnopravnosti između studenta i profesora koji trebalo bi da postoji na fakultetu.
Neki tip iz Saveza studenata se žalio da nismo hteli da ga pustimo da uđe na faks. Znaš li ti možda nešto o tome?
Milenko: Da, to je bio funkcioner Saveza studenata Dušan Zlokolica. Ja tad nisam ni znao ko je on, ali mi uopšte nije izgledao kao student jer je nosio odelo i kravatu sa zlatnom iglom. Ja kažem čoveku: „Pokaži mi indeks, ili ne možeš da uđeš“, a on kaže: „Nemam indeks i ne pada mi na pamet da ti pokažem indeks“. Ja kažem: „Dobro, onda izađi napolje“. On nije hteo da izađe, tako da smo morali da malko primenimo silu. Lepo je pisalo „Ulaz samo uz indeks.“
(pismo poslato na diskusionu listu Studentskog protesta, 5. januara 2007.)
Ne mogu da verujem… Jedina bitna stvar za NNV u vezi celog protesta je to što su neki pojedinci bili, ju naopako, arogantni. A odakle im pravo da budu arogantni kad ih nije podržala ni jedna studentska organizacija? Mogli bi smo da napišemo jedno obrnuto saopštenje oko blokade, sa sličnim početkom i nastavkom u stilu:
„U nekim slučajevima došlo je do arogantnog i agresivnog ponašanja pojedinih profesora koji su pretili studentima i uništavali imovinu fakulteta. Iako uvažavaju činjenicu da je mentalno stanje profesora teško, studenti smatraju da su ovakvi oblici ponašanja neprihvatljivi. Izvan svega, studenti izražavaju duboku ogorčenost zbog potpune nezainteresovanosti većine profesora za ključna akademska i socijalna pitanja.“
Luka
Beograd , 22.12.2006.
OBAVEŠTENJE STUDENTIMA ARHITEKTONSKOG FAKULTETA
Nakon jučerašnjeg višečasovnog razgovora sa dekanom i predstavnicima Fakulteta, održanog povodom eksplicitno izraženog nezadovoljstva radom Fakulteta, dužnost mi je da ovim putem studentima Arhitektonskog fakulteta u Beogradu prenesem sledeće stavove Uprave:
- Uprava komunicira isključivo sa legalno izabranim studentskim predstavnicima u organima Fakulteta (Veće godina, Nastavno-naučno veće, Savet i Parlament) o pitanjima koja spadaju u oblast delovanja ovih organa i smatra da je vid obraćanja studenata Upravi koji se pojavio na fakultetu van ovih institucija akt anarhizma i time apsolutno neprihvatljiv. U vezi sa tim, Uprava podseća studente na njihova prava ali i obaveze definisane Statutom fakulteta, kao i na postojanje disciplinske odgovornosti studenata Univerziteta u Beogradu, za koju je izrada pravilnika u toku (oba dokumenta, Statut fakulteta i nacrt Pravilnika možete pronaći na sajtu fakulteta).
- Visina školarina određena je tržišnom vrednošću diplome koju Fakultet izdaje, kao i kvalitetom usluga koje Fakultet pruža da bi se ona dostigla, pa prema tome Uprava apeluje na studente da joj kroz svoje predstavničko telo – Parlament, dostave spisak konkretnih nedostataka koje vide u realizaciji nastave, uslovima rada, studiranja, mogućnostima koje im Fakultet pruža u sprovođenju tačke bilo kog oblika ugovora sklopljenog sa Fakultetom.
- Garancije za uslove upisa osnovnih ili diplomskih akademskih studija u okviru kvota predviđenih za studiranje finansirano iz budžeta Republike Srbije u narednim godinama ne mogu biti date pre nego što te odluke donese nova Vlada, tj. Ministarstvo prosvete koje će biti formirano nakon 21.1.2007.
Milica Veličković, student prodekan Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Kuda vodi studentski parlametnarizam?
Filip, student fizike: Kad se birao parlament na Fizici, bilo je okačeno obaveštenje i došlo je dvadesetak ljudi. Naravno, tu su došli ljudi iz Saveza studenata sa svojim kandidatima, ljudima koje nikad nismo videli u životu. I glasanje je bilo jako čudno. Svaki čovek je imao pravo na tri glasa. Nije bilo nikakve kutije. Taj čovek koji je organizovao glasanje je lupao recke na tabli. Na kraju se ispostavilo da ima više recki nego što je to ikako moguće, ali to nije imalo nikakve veze, oni su i dalje ostavili svoje kandidate. Između ostalog došla su tri kandidata iz prve godine i sva tri kandidata su ušla, pošto tu nije bilo više nikoga. Iz druge godine je tu nastao haos pošto su oni hteli i tu da uvale svoje, ali došlo je dosta drugih ljudi pa nisu mogli. Onda su zamrzli glasanje za drugu godinu. Što se tiče treće godine i tu su promuvali neke ljude koje niko nikad nije video. Tad je došlo do te malverzacije kad je bilo više recki nego što je bilo ljudi koji su glasali. Kasnije smo mi napustili sednicu jer nismo hteli više da glasamo tako da ne znamo šta je bilo sa četvrtom godinom i apsolventima. Jednostavno, postoji spisak ljudi koji čine parlament, ali taj parlament se do sada nijednom nije sastao.
Aleksandar, student stomatologije: Znači, kao i do sad, ovi iz Saveza su hteli da prave skupštinu saveza kao i prethodnih godina. U fazonu, okrenu telefonom tridesetak ljudi, koji dođu tamo i izglasaju ono što im ovi kažu i tako izaberu studenta prodekana i predsednika saveza. Međutim, mi smo upali. Ubacili se i, kao, nećemo da se to tako radi. Napravili smo im gužvu tamo u savezu. Iscimali ih da naprave izbore.
Naprave oni izbore s tim što stave plakat da će biti izbori u petak uveče, dakle prekratak rok, pošto su svi očekivali da budu u sledeći utorak. Mi nismo imali vremena da napravimo listu za te izbore, imali smo samo tri sata. Izbori su bili totalno neozbiljno organizovani sa nekim malim papirićima i sve u tom stilu. Sve su namestili, a onda su napravili izmene statuta saveza koje mi nismo mogli ni da vidimo do pre možda nedelju dana. Ogradili smo se sad skroz od toga.. Ma jebeš sve njih.
Nikola, student stomatologije: Na Stomatološkom fakultetu studenta prodekana je izabrao „ne zna se ko“ i „ne zna se kad“! Običan student nema načina da dođe do bilo kakve informacije, dok se sam ne iscima i ispita pola fakulteta, ali i tad ništa neće uraditi, jer će ga slati tamo-amo, i reći da pitaš studentske predstavnike, a i njih je izglasao „ne zna se ko“, a samim tim se ne zna ko su uopšte oni. Sve u svemu, ne može se izaći na kraj sa „studentskim predstavnicima“, a kamoli sa profesorima ili upravom.
Kaća, studentkinja fizičke hemije: Ja sam sa Fakulteta za fizičku hemiju i da, mi imamo parlament. A evo male zanimljivosti u vezi sa njim… Kada ovih dana nismo imali grejanje, oni su rekli da parlament nije nadležan da poziva studente na štrajk ili protest, već da to treba da uradi studentski savez, a svi znamo kako on funkcionise. Toliko o tome.
Jovana: Iskreno, muka mi je više od studentskih organizacija, studentskih parlamenata, raznih predstavnika godina… Oni su tu samo da bi postojali forme radi i štitili svoje sitne, lične interese. Naravno, njihov interes nisu školarine. Lepo je znati da imamo studentske organizacije koje ne podržavaju studente. Ja se pitam koja je svrha njihovog postojanja i čemu ovo „studentski“ ispred „organizacije“. Ima nas, nadam se, dovoljno da im pokažemo da možemo i bez njihove „podrške“. Smatram da je za njih poražavajuće da sa takvim izjavama istupaju u javnost!
Sledeći segment: Kuda vodi studentski parlementarizam?