Prethodni segment: Krivična prijava protiv odgovornih lica iz rukovodstva i službi Filozofskog fakulteta u Beogradu – 27. decembar 2006.
Šta znači ”samoorganizovanje”? To je situacija u kojoj grupa studenata proceni da je stanje na fakultetu zrelo za pravljenje protesta, a ne može da se osloni na postojeće studentske organizacije, koje su najčešće inertne ili korumpirane, kao ni na studentski parlament ili studenta prodekana.
Evo kako je najlakše samostalno se organizovati:
– Za početak, dovoljno je nekoliko ljudi koji će pokrenuti inicijativu da se napravi studentski protest. Treba razgovarati sa kolegama i motivisati ih da se aktiviraju, napraviti plakate i flajere, oblepiti fakultet, organizovati potpisivanje peticije. Važno je da se upoznate sa statutom vašeg fakulteta i Zakonom o visokom obrazovanju, da vas na pregovorima ne bi hvatali za marginalne pojmove.
– Protest počinje onog trenutka kada upravi fakulteta uručite studentske zahteve, odnosno kad uprava odluči da ih ne ispuni. Važno je da jedan primerak zahteva dostavite arhivi fakulteta, jedan dekanatu, a jedan zadržavate za sebe. Imajte na umu da uprava neće razmatrati zahteve nego će tražiti načine da prekine protest.
– Stalno angažovana ekipa, koja se u međuvremenu proširila za još nekoliko ljudi, organizuje studentski zbor na kome obaveštava ljude o odgovoru uprave i svi zajedno odlučuju o daljim aktivnostima. Na zboru se formiraju protestni odobor, radne grupe i delegira se pregovarački tim koji upravi iznosi stavove zbora. Pokazalo se da svaku upravu sluđuje kada im na pregovore uvek dolaze različiti ljudi, jer im to otežava manipulaciju i rasturanje protesta.
– Najefikasnije akcije su protestna okupljanja, protestne šetnje, blokada fakulteta.
– Veoma je važno da se pred svaku akciju pozovu i informišu mediji, jer što nije bilo u medijima kao da se nije ni dogodilo. Medije uvek blagovremeno obaveštavajte, svakom pojedinačno novinaru sa kojim ste ostvarili kontakt i koji prati događaj, javljajte kakva je situacija i trudite se da ne izgubite teško stvorene kontakte sa medijima.
– Da bi protestna okupljanja bila efektna, neophodno je da im prisustvuje bar dvesta ljudi, a to je takođe minimum za protestnu šetnju. O blokadi fakulteta trebalo bi da odlučuje veći broj studenata, na masovnom studentskom zboru, a za njeno održavanje dovoljan je i manji broj ljudi (pedeset do sto u zavisnosti od arhitekture zgrade). Tokom blokade je važno obezbediti smene, odnosno dogovoriti se ko će da spava na fakultetu, a ko će boraviti danju, održavati dva do tri studentska zbora dnevno, zbog informisanja i motivacije, odrediti redare koji će obezbeđivati da u zgradu ulaze isključivo studenti i to bez alkohola, takođe je neophodno organizovati različite sadržaje (tribine, projekcije filmova, pravljenje transparenata…), obezbediti hranu.
– Finansiranje protesta: najsigurniji način je prikupljanje priloga na zborovima, protestnim okupljanjima, blokadi. Drugi načini finansiranja nose rizik ugrožavanja nezavisnosti protesta. Novac se troši pre svega za plakate i flajere, transparente itd. Važno je nabaviti ozvučenje, koje, ako ne možete da obezbedite preko prijatelja, morate da unajmite.
– Osim dekanata, dopise sa zahtevima obavezno šaljite Rektoratu, Ministarstvu prosvete i medijima, jer njima nikad dosta ponavljanja. Zakazujte sastanke sa onima kojima su upućeni vaši zahtevi i ne nasedajte na njihova izvlačenja i druge trikove, kako biste došli do cilja – ispunjenja zahteva. Ako se ne može postići komproims koji bi zadovoljio obe strane, protest mora biti radikalan i često dugotrajan.
– Kao samoorganizovanim studentima, uvek će vam postavljati pitanje legitimiteta, odnosno, ko vam je dao pravo da bilo koga zastupate. Zato je važno prikupiti što više potpisa podrške na peticijama na kojima su istaknuti i zahtevi protesta.
– Komunicirajte sa što više ljudi, pitajte, prikupljajte informacije i ne ulazite ni u kakve dogovore, osim sa relevantnim telima koja odlučuju o zahtevima protesta.
– Uvek se ograđujte od politike, jer je politizacija protesta jedan od omiljenih metoda za rasturanje protesta. Odbacivanje povezanosti protesta i političkih stranaka obezbeđuje dugotrajnost protesta. Uz reč ‘protest’ uvek treba naglasiti i reč ‘studentski’ jer se tako ograđujete i od ideoloških svojatanja.
– Raspravljajte, budite maštoviti, budite bezobrazni i drčni jer ne možete biti kažnjeni za učešće u protestu. Ako blokirate fakultet, svi koji imaju indeks, bilo kog fakulteta, mogu boraviti u zgradi vašeg fakulteta jer to garantuje autonomija Univerziteta. Policija može reagovati samo u slučaju fizičkog uništavanja imovine fakulteta, te je stoga važno da imate redare i da uvek vodite računa da ne dođe da provokacija i incidenata. Sve pretnje disciplinskim komisijama i slična sranja samo objavite u medijima, jer su pretnje samo sredstvo zastrašivanja, a ne realna mogućnost.
– Najvažnije od svega je da komunicirate sa što većim brojem kolega i da sve ostale studente informišete lično, preko flajera, biltena, plakata, panoa i medija. Podjednako je važno ne prihvatati podršku političkih stranaka i nevladinih organizacija koje imaju političko delovanje uključujući i centrale studentskih organizacija poput Saveza studenata Beograda i Studentske unije Srbije.
– Ako na vašem fakultetu postoji Studentski parlament i niste zadovoljni njegovim radom, slobodno ga proglasite nelegitimnim, tražite raspuštanje, jer vi ste ti koji zapravo imaju podršku studenata i samim tim potpuni legitimitet.
– Veoma su efektne akcije sa malo ljudi tipa performansa, hepeninga i sl.
– Pokušajte da obezbedite što veću podršku nastavnika, saznaćete ko je za, a ko protiv vaših zahteva, što će vam otvoriti novo polje delovanja.
– Pazite se sumnjivih likova i infiltracija u protestni odbor.
Mali rečnik: Ko o čemu odlučuje?
DEKAN – čovek koji predstavlja i zastupa fakultet, ‘bez ograničenja’ – kako stoji u nekim fakultetskim statutima. Zamenjuje ga, uz dekanovo ovlašćenje, neko od prodekana ili sekretar fakulteta. Ima ogromna ovlašćenja i svaki protest njega pritiska najviše jer on pokreće sve poluge za ispunjenje zahteva. Takođe postoji i student – prodekan; nije utvrđeno čemu i kome služi, različito se ponaša od fakulteta do fakulteta.
NASTAVNO-NAUČNO VEĆE FAKULTETA – čine svi nastavnici i saradnici na fakultetu i predstavlja najviši stručni organ, odgovoran za realizaciju naučnog i nastavnog rada na fakultetu. Predsedava dekan. Donosi razne odluke…
SAVET FAKULTETA – čini 14 predstavnika fakulteta, 4 predstavnika Studentskog parlamenta i 4 predstavnika osnivača, koje imenuje Vlada. Ovo telo donosi Statut fakulteta, usvaja finansijski plan, godišnji program rada, bira i razrešava dekane i prodekane, odnosno predstavlja najvažnije telo koje odlučuje o svemu! Ali zaseda veoma retko.
REKTOR – je isto što i dekan, ali za ceo Univerzitet, dakle, predstavlja drugu figuru na koju protestni odbor vrši pritisak. Naravno, pored njega tu su i prorektori, pa i student – prorektor, e ovaj definitivno nikad ništa ne radi.
SENAT – je novo ime za Nastavno-naučno veće Univerziteta, donosi odluke od značaja za ceo Univerzitet.
KONUS – je skraćenica od ‘Konferencija univerziteta Srbije’ i donosi odluke koje će biti sprovedene na svim državnim i privatnim univerzitetima u Srbiji. Oni su najodgovorniji što nemamo ekvivalenciju između titule diplomiranog i mastera!
Dalje, postoji i MINISTAR PROSVETE I SPORTA… šta reći, tek, to je treća osoba koju napada protestni odbor, onako reda radi, jer dekanat će nadležnost prebaciti na Rektorat, a Rektorat će vas uputiti na Ministarstvo, a ovi će vas vratiti na dekanat, iz ove ludnice možete izaći sa ispunjenim zahtevima samo odlučnošću i dobro osmišljenim akcijama.
Sledeći segment: Onima koji se još nisu uključili